ISTRAŽUJEM, SANJAM, POSTAJEM…

Posljednjih nekoliko tjedana mi „Bubamare“ iz Dječjeg vrttića Belica prionuli smo u svijet raznovrsnih zanimanja, ustanova i djelatnosti. Prilikom istraživanja zanimanja iz naše okoline, pokušali smo osvijestiti čime se bave naši roditelji, koliko je svaki posao važan za održivost neke ustanove i zajednice općenito, zašto je uopće potrebno raditi te čime bismo se sami voljeli baviti jednoga dana.

                Potaknuti ovim projektom inicirali smo suradnju s brojnim ustanovama,  djelatnostima i pojedincima.

Najprije smo se uputili u obližnju trgovinu METTS Belica. Ljubazne prodavačice i prodavači predstavili su nam svoje dnevne poslove i dužnosti, a od novaca koji smo dobili za povratnu ambalažu, kupili smo sladoled.

U Osnovnoj školi Belica upoznali smo čitavu lepezu zanimanja: učitelj/ica, ravnatelj/ica, pedagog/inja, knjižničar/ka, kuhar/ica, spremač/ica, domar/ka, zaštitar/ka te počasno zanimanje „đaka prvaka“.

U Ljekarni Počuča Belica pobliže smo upoznali zanimanje farmaceut/farmaceutkinja, a posjetu su svakako obilježili trenuci provedeni u laboratoriju i izvedba inspirativnog pokusa.

Uputili smo se i u poštanski ured u Belici, gdje smo se upoznali s obavezama poštanskog službenika/ce te usput pokrenuli „starinsko“ dopisivanje s vršnjacima iz Dječjeg vrtića „Maslačak“ Čakovec.

Uslijedila je najuzbudljivija posjeta slastičarnici „Abi“, gdje su nas s osmjehom dočekali uvijek srdačni vlasnik Abidin Derviši i supruga Suzana.

U našu skupinu primili smo članove obitelji voljne predstavljanja svoga zanimanja. Makova mama Maja, po zanimanju odgojiteljica, za nas je pripremila pregršt aktivnosti; a Lukasova mama kozmetičarka organizirala je nezaboravno uređivanje noktiju.

Vrhunac poduhvata bila je posjeta pizza majstora Stjepana Srneca, koji nas je prijateljski i stručno vodio u pripremi omiljenog nam je jela- pizze.

Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su nas posjetili, ugostili, podijelili s nama svoje vještine i obogatili nas za nova iskustva.

 I dok su tete tvrdile da je upravo njihovo zvanje najljepše na svijetu, „Bubamare“ su se složile u jednom: najljepše zanimanje na svijetu je biti „Dijete“ te svakog dana obavljati ozbiljne dužnosti igre i maštanja. Možda bez titule i plaće, ali s onom istom znatiželjom i naivom s kojom smo i sami nekada otkrivali svijet, od običnog dana napravili avanturu, vjerovali ljudima bez računice i smijali se bez razloga.