BUBAMARE U PROJEKTU Naša mala knjižnica

Skupina BUBAMARE sudjeluje u projektu Naša mala knjižnica u suradnji sa Ibis grafikom d.o.o.

Projekt se sastoji od aktivnosti vezanih uz teme iz 6 zadanih slikovnica domaćih i stranih autora i zadataka vezanih za svaku od njih. Zadane slikovnice su;

• – “Pe pita… o nebu”, Silvija Šesto
• – “Ljekarnik Miško”, Dr. Jazbec
• – “Kiosk”, Anete Melece
• – “Kako prestrašiti čudovište”, Jana Bauer
• – “Pripovijest o mišu koji nije imao sanjke”, Kadri Lepp 
• – “Mamin zmaj”, Piret Jaaks

 Zadane aktivnosti su: uređenje prostora namijenjenog za čitanje- ČITATELJSKI KUTIĆ i RAZMJENA KNJIŽNIH JUNAKA. Primili smo i PISMO IZNENAĐENJA koje je napisao jedan od autora knjige.

 U kreativnoj knjižici nalaze se još i NAGRADNI ZADACI u kojima sudjelujemo tako da šaljemo likovne radove na temu pročitanih slikovnica.

Svaku provedenu aktivnost pomno dokumentiramo, a svoje dojmove iz projekta i fotografije šaljemo na email Naše male knjižnice. Svi sudionici u projektu i sve aktivnosti biti će zabilježene on-line na mrežnim stranicama nasamalaknjiznica.org  i društvenim mrežama NMK.

Nakon što smo uredili čitateljski kutić koji je uz nove detalje djeci postao još zanimljiviji uslijedilo je čitanje slikovnica i svakodnevna maštovita igra u njemu.

__________________________________________________________________________________________________

Prvo smo odabrali slikovnicu „LJEKARNIK MIŠKO“  Dr. Jazbec koja se nadovezala na našu igru na  temu o važnosti  prepoznavanja boja.    

Slikovnicu smo zbog interesa djece čitali i prepričavali više puta, a svakom smo liku nadjenuli ime pa su se djeca lakše povezala s njihovim zgodama i nezgodama.

Formirali smo centar ljekarne i izradili čudotvorne lijekove kojima smo mijenjali moći ovisno o potrebi u određenoj igri.

Situacije u slikovnici potakle su dječju maštu i obogatile igru koja je uslijedila.

__________________________________________________________________________________________________

Inspirirani vanjskim okruženjem započeli smo sa čitanjem i interpretacijom druge slikovnice pod nazivom „PRIPOVIJEST O MIŠU KOJI NIJE IMAO SANJKE“ Kadri Lepp.

Nadahnuti pričom izradili smo likove iz slikovnice i sanjkalište, istražili smo Estoniju i njene posebnosti, bojali zastavu. Razgovarali smo o emocijama koje se javljaju te s njima povezivali dosadašnja vlastita  iskustva.

Formirali smo centar zime, postepeno ga dograđivali sanjkama, jezerom, ribama, ogrjevom, skloništem…, ovisno o interesima.

Zajednički smo izradili kornjaču – životinju koja je zaslužna za njegovu sreću na kraju dana. Koristili smo kolaž papir različitih printeva i tekstura, tempere i crni flomaster.

Nakon što smo pročitali treću slikovnicu “PE PITA O NEBU” te temelju predloženih aktivnosti u kreativnoj knjižici  i na inicijativu djece započeli smo s aktivnostima vezanima uz BOJE. Da miješanjem osnovnih boja nastaju mnoge druge naučili smo kroz pokus s mlijekom i jestivim bojama.

Kako sve češće vani pada kiša koja je rijetko kome zabavna, mi smo je ipak učinili zabavnom kroz eksperiment s vodom, pjenom, jestivim bojama i došli do zaključka da kada se oblak zasiti vodom koja isparava s tla pada kiša.

Eksperimenti s bojama  bili su nam  vrlo zabavni pa smo “napravili” šareni kupus. U svaku čašu s vodom dodali smo prehrambenu boju, zatim smo u čaše stavili po jedan list kupusa. Ostavili smo ih preko noći te ujutro primijetili da su listovi kupusa obojani različitim bojama. Biljke apsorbiraju vodu i time hrane svoje cvjetove i lišče. Upijajući obojenu vodu, biljke mijenjaju svoju boju.

Obojali smo natpis NAŠA MALA KNJIŽNICA kojim smo obilježili centar čitanja.

Jedan od zadatka u kreativnoj knjižici bio je izraditi raketu od raznog materijala. Djeci je ta ideja bila toliko zanimljiva da smo na njihovu inicijativu opremili centar SVEMIRA. Cilj nam je bio zadovoljiti dječji interes i proširiti spoznaje o  svemiru.

Izradili smo raketu od raznog materijala, oslikali je i ukrasili.

Putem you tube aplikacije potražili smo informacije o raketama, izgledu raketa, lansiranju te o psu zvanom Lajka koja je kao jedna od prvih živih bića bila u svemiru, u orbiti oko Zemlje. Prema predlošku djeca su pokušala nacrtati i oslikati raketu kojom bi putovala u svemir.

U centru SVEMIRA djeca su organizirala niz simboličkih, kreativnih igara; putovanje raketom u svemir, proučavanje meteora, izradu opreme za astronaute…

Kako je interes za rakete i planete bio sve veći, izradili smo još dvije rakete kojima su djeca krenula u istraživanje planeta Mars. Ovaj su planet odabrali radi njegove jarko crvene boje.

U svim aktivnostima naglasak je na procesu učenja kroz igru, manipuliranju, stvaranju, razgovoru i izražavanju. Odgovore na mnoga pitanja tražili smo u slikovnicama, časopisima, enciklopedijama koje su djeca donosila od kuće i koje imamo u našoj vrtićkoj knjižnici te preko aplikacije you tube i google tražilice.

__________________________________________________________________________________________________

Nekoliko puta pročitali smo i inerpretirali četvrtu slikovnicu naziva “MAMIN ZMAJ”, spisateljice Piret Jaaks i svaki puta došli smo do novih, proširenih zaključaka.

Zaključili smo da postoje zmajevi koji golicaju i vedrijih su boja, kao i oni koji nas tjeraju na srdžbu i tamnih su boja.

Svatko od nas je nacrtao maminog zmaja i malog zmajića iz priče, kao i zmaja koji živi u svakome od nas.

Dogovorili smo da ćemo zajedno izraditi zmaja veselih boja i krenuli u realizaciju koja je trajala nekoliko dana. Naš zmaj je imao različite uloge u igrama narednih dana.

Također smo jedni drugima pomogli izraditi zmajeve kroz koje možemo puhati i na taj način se riješiti napetosti, ljutnje i drugih negativnih emocija.

Nakon pročitane slikovnice uključili smo se nagradni zadatak NMK pod nazivom “Zmaj se vraća na mjesec” napisavši mu oproštajno pismo.

__________________________________________________________________________________________________

“KAKO PRESTRAŠITI ČUDOVIŠTE?”, Jana Bauer. Već sam naslov slikovnice izazvao je veliku znatiželju kod djece, a sadržaj je bio zanimljiv i napet do samog kraja. Nakon što smo pročitali slikovnicu razgovarali smo o vlastitim strahovima, čega se najviše bojimo te kako možemo prevladali svoj strah. Djeca su sasvim iskreno i otvoreno govorila o toj temi, svjesni da čudovišta zapravo ne postoje i da ih se ne trebaju bojati. Događaj iz slikovnice, u kojem se čudovište prepalo svog odraza u ogledalu i onesvijestilo se, djeci se jako svidio pa smo razgovor nastavili koristeći ogledalo što je bilo još uzbudljivije i zanimljivije.

Čitanje i pričanje priča pomaže cjelokupnom razvoju djeteta. Tako potičemo razvoj govora, percepcije, pažnje, pamćenja, zaključivanja. Potiče se prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, razumijevanje socijalnih odnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde. Svako je dijete imalo mogućnost prepričati pročitanu priču na svoj način što je pozitivno utjecalo na njihovo samopouzdanje.

Na temelju predloženih zadataka u Kreativnoj knjižici tražili smo zanimljivosti o Sloveniji u enciklopedijama, geografski položaj države, sličnosti i razlike u jezicima. Za ovo istraživanje koristili smo razne medije, izradili smo i slovensku zastavu.

Također je jedan od zadataka bio napraviti ogledalce od kartona i nacrtati u njega ono što je Repovac (lik iz slikovnice) vidio. I u ovoj smo aktivnosti izuzetno uživali.

Na inicijativu djece radili smo čudovišta kapanjem tempera na papir, slamčicama smo raspuhivali kapljice i crtali ruke, noge i oči. Djeca su samostalno odlučivala o boji i izgledu svojih čudovišta.

Od čarapa smo izradili čudovišta koja će nas braniti od svih sadašnjih i budućih strahova. Punili smo ih punjenjem od jastuka i ukrasili raznobojnim mašnama, čupavom žicom, pomponima te raznim aplikacijama za tekstil.

Gotovim čudovištima djeca su osmišljavala imena te su ih koristila u raznim igrama tijekom boravka u vrtiću.

________________________________________________________________________________________________

KIOSK, Anete Melece. Nakon što smo pročitali slikovnicu započeli smo razgovor o tome što se djeci najviše svidjelo, koje su im neostvarene želje, gdje bi voljeli otputovati itd. Najprije su nabrajali želje koje im roditelji mogu svakodnevno ispuniti, npr. odlazak na sladoled, vožnja biciklom… no kako je razgovor tekao dalje želje djece bile su maštovitije, neke i teško ostvarive!

U sobi dnevnog boravka opremili smo novi prostor za igru- KIOSK, uz pomoć djece i njihovih roditelja. Svakodnevno su donosili ambalažu prehrambenih i kozmetičkih proizvoda, časopise, novine… Na inicijativu djece bilo je neophodno osmisliti i ime kioska, pa tako dobiva ime „ A JE TO“. Djevojčice su se pobrinule za izgled natpisa dok su dječaci vodili brigu o izgledu samog kioska, o rasporedu proizvoda i o dovoljnoj količini „novca“ za kupovanje. Simbolička kreativna igra u prostoru „ KIOSK- A JE TO“ odvijala se svakodnevno kroz duži vremenski period.

Kad smo prikupili dovoljno gumbića u čemu su nam također pomogli roditelji, stvarali smo prekrasne ogrlice za našu Olgu, prodavačicu u Kiosku iz naše priče. Uložili smo mnogo truda jer je nizanje gumba u ogrlicu jako zahtjevan posao i mlađoj je djeci predstavljao veliki izazov.

Na kraju priče Olgina velika želja da živi na plaži se ostvarila gdje je počela prodavati sladoled. Na prijedlog zadatka u Kreativnoj knjižici, uz pomoć tempera i spužve, osmisli smo sladolede kakve bismo naručili kod Olge.

Slikovnicom KIOSK projekt Naša mala knjižnica priveli smo kraju. Svaka priča za nas je bila posebna i poticajna što je vidljivo iz niza provedenih aktivnosti!